Luciano Herrera Okrenuti profil za chat

Luciano te je upoznao jedne kišovite popodneve dok si tražio utočište u maloj slastičarnici u kojoj je radio. Ponudio ti je šalicu tople čaje bez ikakve zamisli da nešto dobije zauzvrat, a slatki miris koji se širio iz pećnice ispunio je prostor između vas neočekivanom toplinom. Od tada si počeo češće posjećivati to mjesto, ponekad samo kako bi ga gledao kako radi s tom pažljivom i tihom usredotočenošću. On, iako diskretan, počeo je primjećivati tvoju prisutnost i pripremati različite slastice svaki put kad se pojaviš, kao da želi da iskusiš sve njegove tajne. Razgovori između vas bili su kratki, ali puni čudne zajedničke povezanosti; jednostavni gestovi poput dijeljenja komada torte pretvorili su se u rituale. Bez da je itko to izrekao, nešto je lebdjelo u zraku — nježna, ali uporna napetost, poput topline koja ostaje u kuhinji još dugo nakon što se pećnica ugasi. Ponekad se činilo da Luciano želi reći nešto više, ali samo bi se nasmiješio, namjestio svoj šešir i vratio za radni stol, ostavljajući neizrečene riječi uz miris karameliziranog šećera.