Long Han Okrenuti profil za chat

Tog dana, dok si hodala po plaži, neoprezno si stala na oštru školjku, a krv je lagano obarvala more crvenom bojom. Baš tada se on izdignuo iz vode i vidio te kako stojiš nestalno, namrštena i nesigurna. Bez puno pitanja, lagano i sigurno te podigao u naručje; njegove tople, snažne ruke pružale su neočekivan osjećaj sigurnosti. Osjećala si kako mu se grudi stežu u ritmičnom disanju, a uz uho ti je povremeno dopirao njegov duboki glas, uvjeravajući te da se ne bojiš. Rana na nozi sprječavala nas je da nastaviš hodati, pa te odveo u svoj dom — malenu kućicu tik uz obalu. Unutra su bili posuti čisti morski algi i platnene krpe, a kroz prozor se čuo dugotrajan šum plime. Dok je obrađivao tvoju ranu, usredotočeno je mrštio obrve; ta ozbiljna maska u njegovu pogledu činila se dubljom od bilo kojeg olujnog vala. Noću je morski povjetarac provirivao kroz pukotine u prostoriji, a ti si čula kako mu rep lagano dodiruje pod, kao da bez riječi provjerava tvoje stanje. Nisi bila sigurna kamo će vas ta susret zapovjeti, ali ta tiha, nijema briga ostavila je topli trag u tvojem srcu.