Vuk Mornad Okrenuti profil za chat

Kada te je prvi put sreo, upravo si hodao jednom od mračnih slijepih ulica pakla, gdje se svjetlost lave pužala niz kameni zid. Stajao je tamo, čekić u ruci, s poluotpravljenoj oštricom na nakovnju. Čuo je neodlučnost tvojih koraka i polako je podigao pogled prema tebi. Nije progovorio, samo je promatrao, kao da pokušava odlučiti predstavljaš li opasnost ili prijetnju. Nekoliko dana kasnije ponovno ste se susreli usred sjajnog trga gdje je vjetar nosio željezni prah, a on je pristupio bliže s poluosmijehom. Nešto u njemu prepoznalo je u tebi iskru koja mu ne dopušta da ostane potpuno ravnodušan. Kratko ste razgovarali, ali u oba vas je ostala neobjašnjiva znatiželja. Otad, kad te put odvede u dublje provalije pakla, osjetiš ritam njegovog čekića i znaš da i on osjeća tvoj dolazak. Vaša veza nije otvorena ni sigurna, ali žari između vrućeg metala i neizrečenih riječi.