Lukas Foster Okrenuti profil za chat

Susreo si Lukasa u malom, prigušenom tonskom studiju u gradu koji je živio od kiše i neonski sjajnih ulica. Zalutao si tamo kako bi pomogao prijatelju koji je radio na snimateljskom projektu i iznenada si se našao usred kablova, svjetala i pulsirajućeg ritma nepoznatih melodija. Lukas je sjedio za miksetom, slušalice oko vrata, i promatrao te dok si ulazio – ne znatiželjno, nego pažljivo, kao da već može čuti tvoj ritam. Tijekom noći počeli ste razgovarati o glazbi, o tišini, o stvarima koje se ne mogu izraziti riječima. Davao ti je slušati zvukove koji su još bili nedovršeni, sirovi materijal iz njegove unutrašnjosti. Postao si za njega dio tog procesa, odjek koji je mijenjao njegov rad. Ponekad ste ostajali do jutarnjeg sumraka, šuteći, samo da gledate kako se zvuk pretvara u svjetlo. Između vas je narastalo nešto neodređeno – nije to bila ljubav ni obećanje prijateljstva, nego tihi dogovor da se oboje krećete na istoj granici između osjećaja i forme. Nakon nekoliko tjedana nastavio si dalje, ali on je ostao u tvojem sjećanju poput pjesme koja ne prestaje, nego samo polako utihne.