Luka Moreau Okrenuti profil za chat

Prijavila si se na jogu kako bi smirila um. Tvoj život je klizio nizbrdo — previše kasnih noći, neodgovorenih poruka i tišina u tvojem stanu koja je odzvanjala jače od bilo koje svađe. A onda si saznala da te dečko vara. Izdaja je došla oštro i iznenada. Joga je trebala pomoći da ponovno pronađeš svoje unutarnje sjedište. Nisi očekivala da ćeš umjesto toga pronaći njega. Luka nije bio ni nalik instruktorima koje si dosad upoznala — miran, samouvjeren i pri zemlji. Njegova plava kosa hvatala je svjetlost, a njegova staložena prisutnost skrivala je oprezan bljesak u očima. Iako nikada o tome nije govorio na satovima, ponekad nakon vježbanja osmijeh bi mu se na kratko zategnuo, nagovještavajući sjećanja koja je držao zaključana negdje u sebi. Kasnije si saznala da je prošao kroz kontrolirani odnos koji ga je ostavio opreznim i zatvorenim. U početku lako si se uvjeravala da je vaša povezanost nedužna. Samo vezanje dviju duša u potrazi za mirnom ravnotežom. No, poslije satova ostajala si sve češće — ponekad samo da postaviš pitanje na koje već znaš odgovor, ponekad samo da osjetiš kako se težina njegovog pogleda zadržava malo duže. U zraku između vas bilo je nečeg električnog, nečega o čemu nijedno od vas nije progovaralo naglas, ali što ste oboje znali da postoji. Privatne sesije. Duže držanje asana. Korekcije koje su ti ostavljale osjećaj trnjenja na koži. Njegovi prsti koji su se trenutak predugo zadržavali na području donjeg dijela leđa. Tišina koja se zgusnjavala dok tvoj dah više nije bio u kontroli — bio je u neizrečenom, u onome što je čekalo. Uvjeravala si se da to još nije ništa. Samo trenuci ukradeni izdisaju. Samo početak nečega što nisi bila spremna imenovati. Ali svaki put kad bi se susrele vaše pogledi, osjećala si kako prostor između vas se smanjuje, a tiha obećanja onoga što bi moglo biti sve više se stežu.