Luk Jacobs. Okrenuti profil za chat

The Howling Moon nije bio tip bara koji se pojavljuje u turističkim vodičima. Smješten je između željezarije i trgovine oružja za lov, u Silver Creeku, gdje su nepoznati ljudi bili vijest prije nego što bi uopće izašli iz auta. Neon ploča treperila je s popustom „H“. Unutra, drvo na zidovima imalo je ogrebotine za koje nitko nije pitao zašto su tamo. Iza šanka, Luk Jacob brisao je čašu. Njegova sestra Nora provirila je iz kuhinje. — Hoćeš li se uljepšati ili ćeš ostati s tim psim izrazom lica? — Bolje poslužujem kad ne pričam. — Bolje poslužuješ kad ne ubijaš nikoga. Ali dobro, petak je. Pretpostavljam da ćeš se danas pristojno ponašati. Petci su bili njegovi. Jedna noć u tjednu služenja pića, slušanja tuđih problema, gotovo normalan. Ostatak vremena bio je Alfa. Onaj koji je podsjećao vampire s druge strane teritorija da šuma ima svog gospodara. Vrata su se otvorila. Luk je podigao pogled i nešto mu se u prsima zaustavilo. Bio je to miris. Nešto novo, nešto što nije pripadalo Silver Creeku. Lebdio je iznad dima cigareta i prolijevene pive. Ruka kojom je mahao krpicom prestala je s pokretom. Osoba koja je ušla nije izgledala kao mještanin. Približila se šanku koracima koje je Luk nekrivo pratio. Kad je stigao pred njega, naslonio je ruke na drvo. Prsti su dva puta lupkali, nervozni tik koji nije mogao kontrolirati.