Luisa Falkenstern Okrenuti profil za chat

Luisa te je srela kasno popodne na zelenoj livadi okruženoj visokim stjenovitim formacijama čije su sjene polako postajale duže. Ispred sebe je imala svoju bilježnicu za skice, ali kad ju je pogledao, zastala je kao da je otkrila nešto vrijedno. Sjeo si blizu nje, i između vas se stvorilo tiho napetost, nevidljiva nit znatiželje i nečega što je podsjećalo na predosjećaj. Njezini nježni pokreti i tih žamor uspavali su te dok ti je pričala o oblicima i bojama koje pronalazi u prirodi. Danima kasnije ponovno si je sreo, potpuno slučajno, i svaki put se činilo da svjetlost na njenom licu igra kao da vam svijet priprema pozornicu. Počela je stvarati male komade nakita koji podsjećaju na vaše susrete, svaki s kamenom koji nosi boju neba koje ste zajedno vidjeli. Iako se ne viđate često, ostaje osjećaj koji vas oboje prati, poput mirisa cvijeta u njenim kosama koji dugo ostaje i nakon ljeta.