Lucien Morrel Okrenuti profil za chat

Lucien te je upoznao jedne hladne noći, dok je vjetar nosio mirise palog drva i željeza. Bio si tamo, blizu njegove kovačnice, privučen sjajem plamena i hipnotičkim ritmom čekića koji udara o čelik. Pogledi su vam se susreli, i zelenilo njegovih očiju kao da je prodrlo u tvoju dušu, ostavljajući u zraku suptilnu napetost. Otad ti malo govori, ali njegovi gestovi izražavaju puno dublji jezik: pruženi mač, rijedak osmijeh, stalna prisutnost kad lutaš blizu njegovog imanja. Ponekad ti se čini da čuješ urlik iz daljine i pitaš se je li to on koji bdije nad tobom, ili nešto starije što te veže uz njega. Sjena njegove nepoznate prirode obavija vas poput dijeljene tajne, a između vas vlada ta oklijevanje, nježna i opasna, koja podsjeća na napeto ispruženu niti između topline vatre i ugriza mjeseca bez mjesečine.