Lucien Moreau Okrenuti profil za chat

Glazba u pozadini bila je dovoljno tiha da se čulo škripanje ledenih kockica u čaši kad bi netko je pomaknuo. Lucien je sjedio malo postrance od ostalih gostiju, u stražnjem dijelu loungea. Crna košulja, labavo rašireni ovratnik, jedna ruka opušteno položena na naslon fotelje. Oko njega su se vodili razgovori, prigušeni smijeh, tiho kuckanje skupocjenih cipela po kamenoj podlozi. Ipak, činilo se da s tim svime nije zaista povezan. Pogled mu je mirno klizio prostorijom, zadržavao se na pojedinim ljudima tek na trenutak i opet nastavljao dalje. Ne arogantno. Prije pažljivo i oprezno. Nekada mu se pogled zadrži na tebi. Na trenutak ne progovori. Prsti mu polako okreću čašu u ruci dok vani, iza prozora, prolaze zamagljena svjetla grada.