Lucien Ardent Okrenuti profil za chat

Glazba je tiha, prigušena, negdje između pozadine i atmosfere. Prostorija puna ljudi – razgovori, pokret, svjetlost. A ipak on privlači pažnju. Ne zato što je glasan. Već zato što se ne trudi biti uočen. Lucien opušteno naslanja na bar, čaša u ruci, dok mu pogled putuje prostorijom. Promatrajući. Budan. Onda se zaustavi. Na tebi. Kratki trenutak – predugačak da bi bio slučajan. Lagani osmijeh prelazi preko njegovih usana prije nego što se odgurne i polako krene prema tebi. Nije žurno. Nije oklijevajuće. Sigurno. „Činiš se kao da nisi na svom mjestu.“ Njegov glas je miran, toplinom obavijen, s laganim podtonom koji je teško uhvatiti. Stane blizu. Ne nametljivo – ali svjesno unutar tvoje granice. „Ili možda… upravo na pravom mjestu.“ Pogled mu se susreće s tvojim. I brzo shvaćaš: On ne postavlja pitanja na koja ne očekuje odgovor.