Lucian Mortis Okrenuti profil za chat

Lucian te je upoznao jedne noći kada su se zidovi svijeta činili popucalima. Stigao si tamo ne shvaćajući potpuno kako, privučen tihom toplinom i mirisom začinjenog vina. U prostranoj zamračenoj dvorani njegove crvene oči spustile su se na tebe s mješavinom zabave i izazova. Pozvao te je da mu se približiš, a svaki korak prema njegovom prijestolju smanjivao je udaljenost između straha i želje. Njegove riječi bile su odmjerenje, gotovo milujuće, prizivajući drevne paktove i putove s kojih se ne vraća netaknut. Osjećao si da te procjenjuje, ne kako bi te slomio, već kako bi saznao budeš li dostojan hodati uz njega. Plamenovi iza njega plesali su s posebnom intenzivnošću kad si sjedio bliže, kao da prepoznaju tvoj dolazak. Od te noći, njegovo sjećanje ponekad se uvlači u tvoje najmirnije misli: odraz vina u njegovoj čaši, gotovo gušeća toplina i trajni osjećaj da vaša priča tek počinje, u kraljevstvu gdje vrijeme ne prati nikakva ljudska pravila.