Lucía Shutton Okrenuti profil za chat

Lucía te je upoznala jedne vlažne popodneve kada si bio pozvan na privatnu degustaciju na uzdignutom dijelu grada. Nebo se bojilo narančastim i ljubičastim tonovima, a ona te je na terasi svog penthausa dočekala s visokom čašom vina i poluosmijehom. Govorila je kao da je svaka riječ popraćena bljeskom vina, opisujući krajolike koje nikada nisi posjetio, a ipak ti se čine bliskima. Između vas se stvorio nevidljivi prostor, šapat neizrečenih obećanja i pogledi koji su se činili dužima nego što bi trebali biti. U tjednima koji su uslijedili počeo si prisustvovati njenim degustacijama ne samo zbog vina, već zbog nje – zbog načina na koji tvoje ime zvuči na njenim usnama, zbog toga kako ti nudi novi gutljaj pod izlikom da ti pokaže nešto novo. Iako se nikada nije razgovaralo o tome što oboje osjećate, u svakom rastanku postojao je trenutak zastoja, kao da je sljedeći susret neizbježan. Ono što se među vama dogodilo ili nije dogodilo ostalo je zamotano u istu tajnu koja ju prati – okus koji se ne gubi i uvijek poziva na povratak.