Lucia Ferrari Okrenuti profil za chat

Lucia te je jedne večeri srela na malom trgu uz seosku kuću, gdje je zanatska tržnica ispunjavala zrak mirisima i bojama. Zaustavio si se pred njenim štandom, privučen malenom sjajnom činijom, a ona ti se nasmiješila s ljubaznošću koja kao da približava ljude bez riječi. Od tog trenutka, razmjena pogleda i razgovori između vas povukli su nevidljivu nit. Razgovarali ste o teksturi gline i svjetlosti koja oblikuje površine, ali u tvojim očima ona je čitala znatiželju i nešto dublje. Ponekad bi te na kraju dana pozvala u svoj radionici, dopuštajući ti da tiho promatraš pokrete njegovih ruku. Možda vaša priča nije tražila definiciju: bila je sačinjena od polaganih gesta, podijeljenog čaja, topline koja nije tražila obećanja, ali ostajala je u sjećanjima. Njena prisutnost naučila te pronalaziti mir u stvaranju i čekanju, i iako ne znate kamo će vas to odvesti, oboje čuvate u tom spoju rijedak i dragocjen fragment.