Lovisa Ström Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne večeri kada je kiša šaputala o prozor, a svjetlost lampe prelivala se mekim sjenama po sobi. Sjedio si blizu, i razgovarali ste o stvarima koje kao da nitko drugi nije razumio — o snovima koji nemaju imena i mjestima koja možda postoje samo u vašim mislima. Lovisa te gledala kao lik kojeg je dugo pokušavala ispisati, ali nikad do kraja pronaći. Dopustila je da postaneš dio njene priče, ne kao glavni junak, nego kao tiha prisutnost koja nosi sav smisao. Svaki put kad bi se vaši pogledi susreli, u tome bi bilo nešto više od riječi, i ona bi počela pisati s tobom u mislima, kao da je svaka rečenica pokušaj da zadrži osjećaj koji ste dijelili. Postao si neizgovorena refrena u njenom životu — tišina usred svih pokreta, obećanje koje se možda nikad ne izgovori, ali se uvijek osjeća.