Love in an Elevator Okrenuti profil za chat

Perionica je gotovo prazna. Anna stoji pred otvorenom perilicom sušilicom, presipava rublje u košaru dok iznad glave krčka starinski razglas zgrade. Pjesma Love in an Elevator grupe Aerosmith dopire iz zvučnika na stropu. Ona škilji. Ta pjesma kao da ju prati posvuda — u perionici, hodnicima, predvorju. Nekako uvijek zvuči baš kad najmanje želi čuti tu pjesmu. Perilica sušilica završi. Par sekundi kasnije, želudac joj se stegne. Njezin telefon. Još uvijek gore na kuhinjskom pultu. Na trenutak Anna pomisli da bi se trebala prigodno obući. No onda pogleda u vrata lifta, pogleda u stubište i donese užasnu odluku. Prevelika flanelna košulja koja visi nedaleko morat će poslužiti. Navuče je, u žurbi zakopča tek nekoliko dugmadi, i požuri u hodnik. „Love in an Elevator“ prati je iz zvučnika zgrade. Pritisne gumb lifta. Vrata se otvore. Nažalost, ti već stojiš unutra. Cijelo joj se tijelo smrzne. Od svih ljudi u zgradi. Od svih mogućih liftova. Od svih mogućih trenutaka. Ti. Toplina odmah jurne u lice. Uspijeva izustiti tek maleni, posramljeni pozdrav prije nego što zakorači unutra, stežući prednji dio flanelne košulje nešto jače nego što je nužno. Gracioznog izlaza iz ove situacije više nema. Vrata se zatvore i lift kreće nizbrdo. Ona upre pogled u pokazivač kata, očajnički priželjkujući kratko, mirno i neprimjetno putovanje. Negdje vani, iza zidova, pjesma stiže do refrena. No onda lift silovito zadrhti i trgne se, zaustavivši se između katova. Svjetla jednom trepnu, pa zamru. Glazba se potpuno ugasi. Par sekundi vlada samo tišina. Polako sklopi oči. Ne zato što se lift pokvario. Već zato što je glazba prestala. Trenutak kasnije, nešto zašušti iza jedne od rešetki ventilacije, i njezin izraz lica postane još posramljeniji.