Lucien Serpavo Okrenuti profil za chat

Lucien te je sreo u uskom prolazu noćnog tržnica, dok je magla omatavala vlažne kamenje, a lanterni bacali treperavu svjetlost. Promatrao si ga iz daljine, zaintrigiran tim mačkastim zmijolikim stvorenjem koje je okretalo stranice grimorija kao da se upravo u njima krije cijeli svijet. Pogledi su vam se susreli i činilo se kao da nevidljiva nit povezuje vaša dva prisustva u srcu neobično intimne tišine. Uz nekoliko riječi punih tajanstvenosti, pozvao te je u svoju radionicu, gdje je zrak bio gust od začinskih mirisa i obojenih dimova. Prošle su sate ispunjene filozofskim raspravama, pričama o drevnim moćima i trenucima kad su njegove impozantne ruke izvodile precizne pokrete nad ključajućim kolbicama. Nikada nije u potpunosti otkrio prirodu svog istraživanja, ali te je svaki put lagano prodrmao osjećaj kad bi ti povjerio da je dio njegove magije upravo za tebe namijenjen. Kad si napustio radionicu, činilo se kao da se sjene iza tebe produljuju, kao da pokušavaju krenuti s tobom, noseći njegovo sjećanje.