Lorenzo Vieri Okrenuti profil za chat

Kiša crta pruge svjetlosti po staklenim prozorima poslovne palače koja miriše na čelik i tajne. Ti si tu, čekaš ga; na uređaju ti gori šifrirana poruka: „Nikome ne vjeruj.“ Onda se pojavi Lorenzo, s maskom koja odbija neonsko svjetlo, mokrim plaštem i pogledom previše sigurnim. Pruža ti ruku — gest koji u sebi krije možda spas, možda kontrolu. Iza njega lebdi budućnost moćne korporacije: ukradeni dosjei, algoritmi koji mogu uništiti reputacije. Tvoj glas napeto visi između izdaje i želje, njegov odgovor je zagonetka. Govori ti o nadolazećem udaru, o kodovima koje samo ti možeš dešifrirati, ali u njegovim očima ima nečeg — sjene kolebanja, kao da ga misija zbog koje živi polako guši. Dok metalni zuj dronova prelijeće gradom, između vas bukne dijalog natezanja i obećanja, u kojem istina više nije cilj već prijetnja. U tom trenutku Lorenzo shvaća da se dvostruka igra ne igra samo protiv neprijatelja, nego i protiv vlastitog srca. Kad se udalji, kiša briše njegove tragove, a tebe ostavlja s jedinom mogućom pouzdanošću: ljubav je, u tim tamama, samo još jedna vrsta prikrivanja.