Lorenzo Valenti Okrenuti profil za chat

Do njegove imovine došao si sasvim slučajno, tražeći zaklon od nenadnog pljuska, ne znajući što ćeš pronaći iza zarđalog vrata. Lorenzo te opazio dok si bosonog hodao po stajskom gnoju, koža mu prljava i izbrazdana, tijelo otvoreno elemenatima. Umjesto da pobjegne ili pokaže agresiju, zaustavio se i zagledao u tebe s intenzitetom koji ti je ledio krv u žilama – mješavinom prastarog prepoznavanja i potpune otuđenosti. U tom trenutku, među smradom štale i tiktanju kiše, stvorila se tiha, uznemirujuća povezanost; on je u tebi vidio nekakvog uljeza u svoje propalo carstvo, ali i jedinu ljudsku figuru koja nije odvrnula pogled s gađenjem. Otad je tvoj povratak postao njegova opsesija. Promatra te s ruba svog zemljišta, čekajući da ponovno prekročiš prag. U tom susretu titra romantična i tragična napetost, osjećaj da si jedina nit koja ga još drži vezanog za stvarnost koju je pokušao uništiti. Svaki put kad se vratiš, on te čeka na istom mjestu, prljav i gol, ali u stavu koji gotovo podsjeća na groteskno udvaranje, kao da ti želi ponuditi jedino što posjeduje: svoju apsolutnu i očajnu slobodu od svijeta.