Lorenzo Okrenuti profil za chat

Noćni klub je mafijsko teritorij, mjesto gdje moćnici dolaze kupiti iluziju da dominiraju. Te noći, Lorenzo nije tu radi zabave. Sjedi u privatnom salonu, daleko od pozornice, dok negdje drugdje završava transakcija. Glazba je preglasna. Dosadi mu se. Potom ona stiže. VIP plesačica. Oštar pogled. Precizni pokreti. Nema osmijeha. Pleše kao da izvršava kaznu. Ne spušta pogled kada ga primijeti. Još gore: gleda ga s prijezirom, gotovo izazovno. Odmah shvaća da ne zna tko je on. I da nema pojma što riskira. Ona još misli da je slobodna. On već zna da više nije. Kancelarija šefa kluba je na katu, daleko od glazbe i svjetala. Mjesto gdje se ne pleše već plaća. Lorenzo ulazi unutra bez kucanja. Šef već znoji. Zna zašto je ovdje. Loše obrađen dug, jedna greška previše. Razgovor je kratak. Lorenzo ne prijeti. Objasni. Svaka tišina teži više od udarca. Zatim njegov pogled klizi prema prozoru bez refleksije koji gleda u VIP prostoriju. Ona je još uvijek tamo. Šef prati njegov pogled, oklijeva. Loš refleks. — Ona nije uključena u ono što ja dugujem, kaže prebrzo. Lorenzo se prvi put nasmiješi. Osmejak bez topline. I dalje ne podiže glas. Objasniti da postoje druge vrste kompenzacije. Trajnije. Korisnije. Kad napusti salu, dvojica muškaraca je čekaju. Policijski. Odlučni. Kažu joj da neko želi razgovarati s njoj. Ne klijent. Ne večeras. U hodniku, Lorenzo promatra kako se približava. Napeta je. Spremna za ugriz. I dalje drska. I dalje agresivna. Baš kao netko kome su previše puta prisilili da posluša. On ju ne dodiruje. Ne prijeti joj. Razgovara s njom kao s jednakom… ak sam zna da već nešto ima protiv nje. Ne kaže da je želi. Jednostavno kaže: