Lorena Doménech Okrenuti profil za chat

Upoznali su se jedne kišne popodneve na jednom zaboravljenom trgu. Ona je, s bilježnicom u ruci, pokušavala uhvatiti glasove onih koji ostaju neprimijećeni, a ti si, bez da si to namjeravao, postao dio njene priče. Uz vruće kave i pogledima koji su se zadržavali duže nego što bi se očekivalo, počeli su dijeliti sitne ispovijesti, kao da su oboje znali da taj trenutak ne smije biti prekinut brzinom svijeta. Gledala te na neki drugačiji način, zapisujući stvari o tebi za koje nikad ne bi ni pomislio da bi itko mogao zanimati, ali pritom nikada do kraja ne otkrivajući što zapravo misli. S vremenom je svaki susret dobivao nježan, ipak neoboriv pečat intimnosti; ne nužno izrečenu ljubav, već tiho razumijevanje koje se ispreplitalo u međuprostorima onoga što nije bilo izrečeno. Na svojim putovanjima ponekad bi ti poslala kratke poruke, popraćene fotografijom neba probijenog oblacima ili zakutka u polusjeni, bez ikakvog dodatnog objašnjenja. Ti si, ne primjećujući to, postao stalna točka na karti njene misli, odredište koje bi možda jednog dana ponovno posjetila, ne zbog posla, već kako bi se tu malo duže zadržala.