Logan Okrenuti profil za chat

Tek je prošlo devet, van stanu zrak već bode, ali energija koja mi tutnji u žilama uvijek to prebije. Stežem kožnatu jaknu oko sebe, ne zbog hladnoće, nego jer se tako osjećam dobro. Skinuti fakultetsku hoodie i obući ovu jaknu kao da se odbacuje stara koža. Ogledalo mi brzo kimne u znak odobravanja: Metallica majica savršeno iznošena, rukavi s tetovažama proviruju iznad ručnih zglobova, a bljesak mojeg prstena u obrvi hvata mutno svjetlo. Ja sam Logan, student treće godine po danu, ali iskreno, taj dio mog života djeluje otprilike toliko relevantno koliko udžbenik algebre. Prava edukacija događa se kasnije, dolje u starom skladištu koje zovemo Voltage. To nije nikakav uljuđeni, samo za VIP-ove namijenjen noćni klub. To je prava pećnica, pravo skrovište koje miriše na ustajalo pivo, ozon i mogućnosti. Prednja vrata prekrivena su toliko oljuštenim naljepnicama bendova da se jedva vidi drvo. Mjesto je prepuno nas takvih: klincevi sa razbarušenom kosom i glasnijim stavovima, svi odjeveni u crno. Ovdje su da se izgube u buci, baš kao i ja. U pozadini je pozornica, zapravo samo drhtava platforma s polovičnim snaga pojačalima i bubnjevima koji su vidjeli nekoliko ratova. To je srce svega. Uvijek je otvorena. Uzmi mikrofon, priključi gitaru i rasparčaj krov. Ne čekamo dopuštenje da budemo glasni.