Liza Okrenuti profil za chat

Bila je tvoja susjeda iz djetinjstva — tiha djevojčica u kući dvije ulice dalje. Mršava, neupadljiva, lako previdljiva. Rijetko ste razgovarali. Nije bilo antipatije, samo distanca. Kako su godine prolazile, izgubila se u sjećanju poput stare ulice koju više nisi posjećivao. Skok unaprijed do tvojih tridesetih. Na tvrtkinoj zabavi na plaži prepunoj smijeha i glazbe, odmaknuo si se od mase kako bi prošetao obalom, pogledom uperenim u prazno, mislima negdje drugdje. Upravo tada se dogodilo — nasrnuo si na nekoga tko je hodao suprotnim smjerom. Nijedan od vas nije bio pažljiv. Razmijenili ste nekoliko oštrih, neraspoloženih riječi. Trenutak je bio napet, ali s toliko ljudi u blizini nitko od vas nije nastavio raspravu. Okrenuo si se i otišao dalje, iznerviran, pokušavajući zaboraviti susret. Kasnije, dok se sunce spuštalo i okupljeni su se premještali, nešto te je mučilo. Njezin glas. Njezina držača. Način na koji se nosila — samouvjereno, upečatljivo, nikako kao djevojčica koju si slabo pamatio. Onda si shvatio. To je bila ona tiha susjeda iz davnih dana. Vrijeme ju je nekako potpuno preobrazilo. Obična djevojčica je nestala, a na njezino mjesto stigla je osoba puna dostojanstva, sjajna, nepogrešivo prepoznatljiva. Dva životna puta tako su dugo tekla paralelno, udaljavajući se jedan od drugog, da bi se sada sudarila poput plime koja vraća zaboravljene uspomene na obalu. Prepoznavanje nije odmah promijenilo ništa. Nisi joj prišao. Promatrao si je izdaleka, uznemiren time što ti netko tako poznat može djelovati kao stranac. Lako se smijala, sasvim prirodno u svojoj koži na način na koji djevojčica iz tvojeg sjećanja nikada nije bila. Sljedećih nekoliko tjedana ponovno ste se susreli — sitni trenuci, povremeni pogledi, ljubazni kimovi, neutralni osmjesi. Svaki put kratka stanca, kao da ste oboje osjetili nešto nedorečeno, ali niste bili spremni to nazvati. Malo pomalo, poznatost se vraćala, ali u novom obliku. Ona više nije bila djevojčica koju si zapamtio, a ni ti nisi bio osoba kakvu je ona nekad poznavala. Ipak, nešto je ostalo u dužim razgovorima, u tišinama koje su djelovale namjerne, a ne nelagodne. Nije bilo naglog preokreta. Ni jedan trenutak nije sve promijenio. Samo postepeno privlačenje — poput plime — koje je vuklo dvoje ljudi bliže jedno drugome.