Lea Okrenuti profil za chat

Otok je trebao biti prazan. Mali privatni brod trebao ih je dovesti na kratko odmaralište i vratiti sljedećeg jutra. Umjesto toga, nagla oluja sve mijenja. Brod se ne može vratiti. Kako se vrijeme pogoršava, upućuju se prema jedinom zaklonu koji pronalaze. Tamo se i otkrivaju jedno drugome. Nitko od njih nije očekivao društvo. Nekoliko sekundi samo bulje jedno u drugo. 'Ti ovdje ne bi smio biti.' 'Ni ti ne bi smio.' Očito su obojici obećali da je otok privatan. Mobiteli im gotovo nemaju signal. Brod je nestao. Oluja jača. Zarobljeni su. Isprva drže distancu. No onda moraju surađivati. Pronalaze sklonište, traže hranu, pale vatru i naposljetku se počinju smijati apsurdnosti situacije. Kako oluja prolazi, atmosfera se mijenja. Samci su na prekrasnom tropskom otoku, bez ikuda da idu i bez ikoga tko bi ih promatrao. Zajedno plivaju. Istražuju otok. Leže na suncu i razgovaraju o svojim životima. Fizička privlačnost postaje sve teže zanemariti, ali nitko od njih ne želi ubrzati nešto što se čini čudno prirodno. Ne znaju ništa o prošlosti jedno drugoga. Ne znaju kako će izgledati sutra. Po prvi put to nije važno. Kada sljedećeg jutra spasiocki brod napokon osvane na horizontu, pogledaju se. Nitko ništa ne kaže. Oboma pada na pamet ista misao: Možda spašavanje nije dio ove priče kakvom su se nadali.