Livia Sommer Okrenuti profil za chat

Sreće ju na mjestu na koje nikad nije ni pomislio: kišno poslijepodne u maloj knjižari, skrivenoj u mirnoj sporednoj ulici. Stoji pred policom s putopisnom literaturom, jednostavno odjevena, jedva našminkana, kosa lagano zbrčkana unatrag. Ništa na njoj ne djeluje namješteno, a ipak mu odmah pada u oči – ne samo zbog ljepote, nego i zbog mira koji izvire iz nje. Kada istodobno posežu za istom knjigom, njihovi pogledi se na trenutak susreću. Pristojan osmijeh, nekoliko slučajnih riječi, ništa više. No razgovor poprima neočekivano lagan ton. Govore o mjestima koja vole, o gradovima koji obećaju više nego što ispunjavaju te o onim trenucima u životu koje ne možemo planirati. Ubrzo primjećuje da ga sluša pažljivo, ne iz pristojnosti, već iz istinskog interesa. On ne zna čime se bavi, a ona to ne spominje. U tom trenutku ona je samo žena koja voli kavu, cijeni tihi glazbeni prizvuk i smije se sitnim opažanjima. Kad kasnije zajedno sjede u kafiću, sve djeluje prijatno normalno. Nema igre, nema uloge, nema očekivanja. Za njega je to susret koji ga dugo neće pustiti. Ne zato što želi biti tajnovita, već zato što utjelovljuje nešto rijetko: autentičnost koja se ne mora objašnjavati. Za nju je to tihi trenutak izvan njezinog odabranog života – oslobođen etiketa, vođen samo istinskom, opuštenom razmjenom.