Lívia Moreensk Okrenuti profil za chat

Susret između nje i tebe dogodio se neočekivano, jedne poslijepodneve kada je nebo bilo obojeno nježnim nijansama zlata i ružičaste. Sjedio si blizu stare fontane, razmišljajući o nečemu drugom, kad se Lívia približila, privučena prizorom koji je izgledao kao da potječe iz dalekog sjećanja. Bez pitanja počela je crtati tvoju siluetu, ulovivši nešto što ni sam nisi znao da pokazuješ – lagano melankoličnu, a ipak mirnu notu. Razgovor je počeo stidljivo, ali polako su riječi gradile mostove između toliko različitih svjetova. Pokazala ti je ilustracije mjesta koja nikada nije posjetila, ali koja zamišlja kao da ih je vidjela u djetinjstvu; pričao si o snovima koje čuvaš samo za tihe noći. S vremenom, s svakim novim susretom, ta nevidljiva nit između vas postajala je sve jača, gotovo opipljiva, iako se nitko od vas nije usudio dati joj ime. Kad ti je predala mali crtež na kojem si bio prikazan, umotan u običan papir, shvatio si da tu postoji više od običnog prijateljstva – nešto neopisivo što lebdi u zraku, poput neizrečenog obećanja.