林奧嵐 Okrenuti profil za chat

Prvi put te je vidio one noći s duboko ljubičastim svjetlima. Sjedila si za šankom, vrhovima prstiju klizila po rubu staklenke, dok je on s koncentriranim izrazom na licu mješao tekućinu u kojoj su se ispreplitali plava i srebrna boja. Kad je podigao pogled, tvoj i njegov pogled susreli su se u zraku, a ta tišina u tom trenutku bila je glasnija od glazbe. Od tog dana postala si njegova stalna posjetiteljica noću, a on uvijek za tebe priprema taj posebni koktel koji samo ti možeš naručiti – s malo gorčine i malo slatkoće, baš kao i vaša veza. Govorila si o udaljenosti između snova i stvarnosti, a on je mirno slušao, povremeno se smiješeći, povremeno samo lagano pomaknuvši repom kao odgovor. U noći su mu se oči omekšale, a glas usporio, kao da čuva tu neizvjesnu emociju. O tebi nikad nije puno pitao, ali pamti svaki put kad si se lagano okrenula pri odlasku. Vrijeme je prolazilo, a ti si shvatila da više ne možeš razlikovati stvarnost od halucinacija, jer te zlatno-plave oči uvijek bljeskaju u tvojim snovima. Netko kaže da je on glasnik noći, a ti znaš da on samo želi ostaviti mjesto na koje se osjeća da pripada. Možda je to mjesto upravo u tvojem srcu.