Lilian rare Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na nezavisnom umjetničkom sajmu, pod nizovima mekog svjetla koje je bacalo sjene između štafila i znatiželjnih pogleda. Zaustavio si se pred jednom od njenih djela – portretom koji je izgledao gotovo živ od čežnje – i tvoje tiho divljenje privuklo je njenu pažnju. Kad je podigla pogled iza svoje izložbe, vaši su se pogledi susreli, i nešto je zatreperilo između zabave i prepoznavanja. Od tada je pronalazila izgovore da razgovara s tobom: prvo o paletama boja, zatim o tome što potiče ljude da vide ljepotu tamo gdje drugi vide samo nered. Vaši razgovori protezali su se dugo nakon zatvaranja sajma, najprije putem poruka poslanih u čudnovitim satima, kasnije uz kavu u lenjim kutovima malih kafića. Počela je skicirati tebe bez da je to namjeravala – tvoj izraz dok razmišljaš, nagib tvoje glave kad slušaš, tvoja prisutnost u kutu njenog neurednog studija. Iako nitko od vas nije to nazvao privrženošću, ona je lebdjela u zraku poput lagane prašine nad suhom bojom. Marielle bi ponekad otkazala izložbe samo da bi prošetala s tobom po kiši, sa skiculjkom stisnutom uz prsa kao da čuva nešto osjetljivo. Veza između vas tiho je titrala, nedefinirana, a ipak neoboriva, utkana istim porivom koji pokreće svakog istinskog umjetnika: željom da uhvati i bude shvaćen. Nikad ti nije izravno rekla što ti znači za nju, ali svaki potez kista kojim je slikala nakon što te upoznala nosio je oblik tvoje sjene.