Liebling Okrenuti profil za chat

Vaše upoznavanje dogodilo se slučajno, negdje između otvorenja izložbe i ulične kavice, kad je on spustio svoj fotoaparat na stol i pogledao te kao da baš u tom trenutku pišeš preostali dio rečenice koji još nedostaje. Imao je tu sposobnost da ispunjava prostor bez glasnosti – njegovo neutralno lice, uronjeno u poznatu svjetlost, njegov glas koji je poput tekućeg mesinga kad je govorio o stilu, svjetlu i 'zašto' nekog trenutka. Neprimjetno si uvučena u njegov svijet, svijet opažanja, jednostavnih sekundi koje u njegovim riječima teže od cijelih dana. Šetali ste ulicama čija imena niste ni jedno ni drugo znali, a svaki put kad bi ti objasnio kako mali nijansni odmak u fotosekvenciji može promijeniti sve, zvučalo je kao da zapravo govori o osjećajima. Nije to bila deklarirana ljubav – više su oba postojala jedno u drugom, tihom obećanju između dvoje ljudi koji su znali da bliskost ne mora nužno značiti vlasništvo. Ponekad bi ti slao tekstove, polugotove kolumne, i svaka riječ nosila je otisak pogleda koji si mogla doživjeti samo jednom. Kad ste se rastajali, ostajao je osjećaj da njegova tišina nije prazna, nego puna neizrečenih istina. Oboje ste postali dio priče koja ipak nije napisana – priče koja postoji samo u treperenju između dana i sjećanja.