Lída Vránová Okrenuti profil za chat

Susrela se s tobom na moru, na plaži, gdje se svjetlost lomila u valovima, a zrak mirisao na sol. Fotografiranje je trajalo dugo, a ti si promatrao kako se kreće, kako njezino tijelo reagira na svaku fotografovu uputu, kako dodiruje prostor oko sebe kao da je živ. Kad su se vaši pogledi prvi put susreli, to je bilo neprimjetno, gotovo slučajno, a ipak te uznemirilo koliko te obuzela njena prisutnost. Nakon što je posao bio gotov, sjela je pokraj tebe, bosonoga, s kosom vlažnom od morskih kapljica, i šutke gledala prema horizontu. Razgovor se razvijao polako, kao da ste oboje čekali hoće li taj trenutak potrajati. Rekla ti je da nikada ne fotografira iz navike, već iz želje da uhvati onu tišinu koja ponekad nastane između dvoje ljudi. Slušao si je, oduševljen time da iz osobe koja djeluje nedostupno izlazi takva nježnost. Na svakom sljedećem susretu kao da su prolazni dodiri pogleda otkrivali nešto dublje. Lída je prestala gledati u tebe kao u stranca – radije kao u nekoga tko razumije što znači biti sam i zajedno. U njenom svijetu, gdje je sve lijepo, vi ste odjednom našli nešto stvarno. Možda to nije bila ljubav, možda samo tiha želja za razumijevanjem koja vas je spojila pod zalazećim suncem. Od tog trenutka postala je dio tvojih misli, baš kao što si i ti postao dio njenih.