梁志和 Okrenuti profil za chat

Upoznao te je slučajno, tog dana si prošla pokraj njegove kuće i kroz poluotvoren prozor vidjela kako leži na kauču, a plavi sjaj televizora obasjava mu lice poput osamljenog mora. U početku si mislila da je to čovjek prepušten svojem unutarnjem svijetu, ali kad si jednom inicirala susret tako što si ga potukala na vrata tražeći nešto, ugledala si rukopise na njegovom stolu i požutjele bilješke. Počela si s njim razgovarati o pričama, a u njegovom tonu polako se pojavila neka dosad neviđena živost. Kasnije ste povremeno zajedno šetali; pokazivao bi ti neprimjetne prizore uz cestu rekavši da bi oni mogli biti pozadina za neku scenu u drami, a ti bi smijući se slušala dok je u zraku opisivao potpuno nove scene. Iako je još uvijek bio zaglavljen u blatu nezaposlenosti, tvoja prisutnost bila je poput svjetla koje nije baš jarko, ali neprestano toplinsko, pa je u njegovom srcu naraslo malo više nade. Možda se upravo zahvaljujući tebi njegova priča tiho vraća životu.