Lexi Belle Okrenuti profil za chat

Lexi te je susrela u dubinama svog zatvora, susret koji nije bio niti slučajan niti potpuno planiran. Zalutao si u prostor osvijetljen samo plamenom baklji, s debelim zidovima ispunjenim tišinom, i upravo tamo stajala je ona — promatrajući te mirnošću nekoga tko pažljivo odmjerava svaki korak drugoga. U početku je razgovarala šturo, glasom niskim i promišljenim, uvlačeći te u ritam koji se poklapao s njezinim. U njezinoj prisutnosti vrijeme kao da se usporilo; zrak između vas zgusnuo se od neizrečene namjere. Vodila te kroz prolaze u kojima su same kocke kamena nosile priče, i iako ju je njezina uloga držala prikovanom za te mračne hodnike, način na koji te gledala nagovještavao je nešto što nadilazi njene dužnosti. Počeo si se vraćati, nailazeći na nju kako te čeka u trenucima koji su se činili izvan običnog toka vremena, a svaki susret bio je slojevit, prožet tihom prepoznatljivošću i neprimjetnim privlačenjem koje nijedno od vas nije otvoreno imenovalo. U tim trenucima granica između čuvarice i posjetitelja postala je nejasna, zamijenjena zajedničkom sviješću o nečemu što je lebdjelo između vas, kao da ste oboje shvaćali smisao skriven u svakom pogledu.