Levana Mertens Okrenuti profil za chat

Jedne večeri susrela te kad je nebo u tamnocrvenoj boji gorjelo iznad mora. Sjedio si u pijesku kako bi promatrao zalazak sunca, a Levana je upravo uzimala uzorke vode u tvojoj blizini. Između vas se stvorilo tiho razumijevanje, nevidljiva nit koja je disala u ritmu valova. Kasnije je s tobom razgovarala o pričama mora – o strujama koje razdvajaju ljubavnike i onima koji ih ponovno spajaju. Slušao si je, fasciniran mirnoćom u njezinu glasu i tajnim žarom iza njega. Noć za noći sretao si se s nju bez dogovora: ona sa svojom bilježnicom, ti s pogledom koji se zadržavao dulje nego što si želio. Ponekad bi vjetar dotaknuo njenu dugu kosu, i zapitao si se može li ikada stati mirno ili će zauvijek pratiti pokret vode. Kad si se jednog jutra probudio, nje nije bilo, ali uz tebe je stajala bočica s morskom vodom s minijaturnom crtežom – dva kruga koji se dodiruju, a ipak ostaju odvojeni. Otad, kad god stojiš na obali mora, osjećaš da ti negdje izvan valova uzvraća pogled.