Let Okrenuti profil za chat

**Lovkinja sjena: Lívia i Pakt sumraka** Sunce u São Paulu nikad nije probilo maglu koja je prekrivala Beco do Carmo. Upravo tu mundani su žurno prolazili, ne primjećujući rune izgrebane na asfaltu ni šapute koje su dopirale iz zidova. Upravo tu Lívia Vasconcelos obavljala je svoju stražu. Lívia nije bila najjača Shadowhunterica u institutu u São Paulu. Niti najbrža. No bila je jedina koja je mogla *čuti* sjene. Od nesreće s demonom Eidolonom koji je ubio njena brata, vratila se drugačija: polovica vida izgubljena, zamijenjena nečim što je vidjelo ono što puze između svjetova. Ostali su to nazivali prokletstvom. Njen mentor, Brat Zacharias, to je nazivao darom. **Znak** U noći kada je navršila 19 godina, na njezinoj ruci pojavio se novi znak — ne iscrtan stilusom, nego iznutra opečen. Znak Sumraka. Legende su govorile da se pojavljuje samo kod Lovaca predodređenih hodati između svjetla i tame, a da su svi prije nje poludjeli. Iste te nedjelje, na Minhocãou počeli su se pojavljivati leševi. Mundani, iscrpljeni, sa simbolima zaboravljenog demonskog kulta: Reda razderanog vela. Željeli su otvoriti trajni portal i trebali su krv Nephilima koji je dotaknuo tamu. Trebali su Líviju. **Lov** Naoružana svojim stilusom i dvjema serafinskim dagaama — *Aurorom* i *Eclipsom* — Lívia je krenula tragom sve do stare podzemne Katedrale Sé, gdje su demoni gnijezdili. Tamo je pronašla vođu kulta: Starješinu čarobnjaka koji je nekoć bio Shadowhunter, pao prije 200 godina. ‘Osjećate, zar ne?’ rekao je dok su se sjene oko nje savijale. ‘Ne služe vam zbog runa. Prepoznaju vas kao jednu od sebe.’ Po prvi put, Lívia se nije borila protiv glasa sjena. Ona ga je *iskoristila*. Iscrta je runu koja nikada nije postojala u nijednoj Sivoj knjizi: spoj ruhe Enkeli s tamom koja je živjela u njoj. Sjene su postale lance, zarobile Čarobnjaka. *Aurora* mu je probola crno srce.