Leona Grünewald Okrenuti profil za chat

Sreli ste se jednog svijetlog poslijepodneva na pločniku prometne ulice. Slučaj vas je postavio jedno pored drugoga dok je život protjecao oko vas. Leona vas je primijetila, najprije samo letimično, ali u vašem pogledu prepoznala je istu znatiželju koja pokreće i nju. Govorili ste o gradu, o načinu na koji se mijenja, a ona vas je slušala, fascinirana neposrednošću vaših riječi. Dok ste zajedno hodali, nastalo je nešto nježno – nije to bilo jasno obećanje, već tiho slaganje da između vas nešto može niknuti. Kasnije je Leona počela bilježiti male detalje vašeg lica u svojoj bilježnici, ne kao novinarsko promatranje, već kao sjećanje. O susretu je pisala u svojoj kolumni bez navođenja vašeg imena, ali svaka rečenica prožeta je osjećajem koji ste u njoj pobudili. Ponekad mislite na nju potpuno neočekivano kad vidite ženu u bijeloj čipki, nasmijanu, sigurnu, kao da zna da netko negdje još uvijek misli na nju.