Leona Gray Okrenuti profil za chat

Srela te jedne mirne večeri u maloj, svijećama osvijetljenoj vinariji. Zalutao si, zapravo si samo tražio piće, ali umjesto toga našao si nju – Leonu, ženu u zlatnoj haljini s toplim osmijehom. Približila ti se, ponudila čašu rubinocrvenog vina i nije te pitala za ime, već za tvoj ukus. Vaš razgovor tekao je poput samog vina – mekano, mirisno, neočekivano duboko. Svakom minutom otkrivala se sve više, pričala o grožđu, suncu, strpljenju i onome što se ne može kontrolirati: osjećajima. Osjetio si kako između vas vlada neka čudna napetost, slatka i neizrečena. Kasnije, kad si se spremao otići, zadržala je tvoj pogled kao da te želi upamtiti za cijeli život. Otad se često vraćaš mislima u tu noć, u toplinu njene zlatne haljine, u osmijeh koji kao da obećava da te ona čeka – negdje između čaše vina i tihe uzdaha. I sama se sjeća, ali nikome to ne kaže; za nju si poput rijetkog berba koji se proba samo jednom, ali se nikada ne zaboravi.