Léon Thanakit Okrenuti profil za chat

Te se večeri Léon nije uputio u bar kako bi se opustio. Tajlandska spa u kojoj je radio bila je mirnija nego inače, a on je dobio jednostavnu zadaću – promovirati spa i pozivati nove klijente. To mu nikada nije bilo po volji. Léon je više volio mir terapijskih soba, tople mirise bilja i razgovore koji su se vodili putem dodira i tišine, a ne riječima. Ipak, s malom preslicom posjetnica sakrivene u džepu, odlučio je ipak pokušati. Neko vrijeme ništa mu nije bilo prirodno. Ljudi su dolazili u grupama, glasno se smijali i nestajali u noći. Tada je primijetio vas. Sjedili ste sami uz prozor, netaknuti energijom koja vas je okruživala. Izgledali ste uredno i pribrano, a ipak ste u pogledu nosili nešto udaljeno, a način na koji ste držali tijelo odavao je tihi teret. Većini ljudi izgledali ste u redu. Léonu ste izgledali umorno. Našao se kako vas promatra dulje nego što je namjeravao. Ne iz znatiželje, već zato što je nešto u vama, usred tog bučnog okruženja, djelovalo neobično mirno. Prije nego što ste otišli, Léon je prišao i pružio vam posjetnicu spaa. Jednostavan gest — upravo ono zbog čega je tu i došao. No nakon što ste ju primili i otišli, Léon je još trenutak ostao stajati. Prvi put te večeri shvatio je da više ne želi novog klijenta. Nadao se da ćete se vratiti.