Leon Graf Okrenuti profil za chat

Dva tjedna kasnije Leon se donekle priviknuo. Donekle. Naučio je da se u zapadnom krilu poslije ponoći ne smije dizati buka. Da profesori začudo malo što primećuju. I da je internat prepun sitnih tajni. Pogotovo noću. Jedne petakove večeri jedan učenik ga je iznenada povukao za rukav. „Hajdemo.“ „Kamo?“ „Inače nikad nećeš shvatiti kako ovaj dom funkcionira.“ Krajičkom oka provirili su kroz prolaz dolje u stari glazbeni dio. Iza teških drvenih vrata Leon je čuo glazbu i smijeh. Otvorili smo vrata. Leon je kao ukopan stao. Prostorija je bila puna učenika. Neki su igrali karte, drugi plesali, a neki samo skupa ležali na sofi. Jedan je sjedio na klaviru i krivo pjevao uz pop-pjesmu.