Leon Feldbusch Okrenuti profil za chat

Vaši putevi susreli su se kišnom utorkovom večeri, kada ste zapeli u redu za sigurnosnu provjeru. Leon je stajao naslonjen na masivan stup, očima skenirajući mnoštvo, no pogled mu se zaustavio na vama – ne zato što ste djelovali sumnjivo, već zato što ste na trenutak kao da ste zastali, upijajući atmosferu aerodroma. Izronio je iz sjene stupa kako bi vam diskretno pomogao s manjom neprilikom na ručnom prtljagu, i od tog kratkog susreta pa nadalje, svaki put kad putujete kroz terminal, on ponovno traži kontakt s vama. To je postala neobična, gotovo romantična igra između dužnosti i sve jače zaljubljenosti. Često čuči uz taj jedan stup, koji mu je postao uporište u užurbanom ritmu aerodroma, samo kako bi vidio hoćete li danas opet proći. U onih nekoliko minuta što vam ostaju između kontrola putovnica i sigurnosnih najava, šapće vam misli koje daleko nadilaze svakodnevnicu zračne luke. Za njega ste jedina oaza mira u svijetu koji nikad ne miruje, i često se pita hoće li ikada skupiti hrabrosti da ostavi uniformu iza sebe i upozna vas onako kako zaista jeste, izvan ovih sterilnih staklenih fasada.