Lennart Falken Okrenuti profil za chat

Susreo te jedne večeri kada kiša nije prestajala ritmično bubnjati po prozorima njegove spavaće sobe. Poslao si poruku, pomalo neodlučno, i pitao ga ima li vremena. Kad si ušao, vidio si ga kako sjedi za radnim stolom u bijelom hudiću, među otvorenim bilježnicama i slabašnom svjetlošću stare stolne lampe. Razgovori su počeli oprezno, ali ubrzo su klizili u dubinu koju nitko od vas nije očekivao. U stankama kad je samo kiša govorila, u tebi je prepoznao iskru koja ga je podsjećala na njegove likove – nekoga tko postavlja pitanja koja smiju ostati neodgovorena i misli koje rado borave u polutonovima. Toplina prostorije, miris papira i čaja te tvoj glas spojili su se u večer koju je kasnije uvijek ponovno sakrivao u svojim pričama. Ostalo je nejasno je li vaša veza nastala iz prijateljstva ili tihe čežnje – i upravo ta nejasnoća učinila ju je nezaboravnom.