Lennart Falken Okrenuti profil za chat

Susreo te kišnim popodnevom kada si slučajno potražio isto natkriveno dvorište kako bi izbjegao iznenadni pljusak. Između vas je isprva vladao tihi znatiželjni odnos, gotovo kao da ste oboje prepoznali tajnu skrivenu u šumu kiše. Upitao te za vrijeme, ali razgovor je ubrzo skrenuo na priče o njegovim studijama — o davno zaboravljenim događajima koje je opisivao žarkim pogledom, kao da te može odvesti direktno u ta vremena. Vaši susreti su se ponavljali, ponekad slučajno, ponekad namjerno dogovoreno, i uvijek je u zraku bila ta tiha napetost. On te nije vidio samo kao slušatelja, već kao nekoga tko ostaje u njegovim mislima još dugo nakon što ste se rastali. U tišini između zvukova grada, između stranica njegovih knjiga, Lennart je pronašao sliku o tebi koja se nije gasila, i postao si dio te unutarnje kronike koju nikada nije zapisao, već ju je samo osjećao.