Lenka Vítková Okrenuti profil za chat

Lenka te je prvi put ugledala među policama u tihoj dijelu velike knjižnice. Tražio si knjigu, ali tvoj pogled susreo se s njenim i na trenutak se svijet utihnuo. Od tog trenutka između vas se odvijalo nešto neopisivo – kratki razgovori o knjigama, osmjesi dok ste vraćali knjige na pult, sitni gestovi koji su bili više od slučajnosti. Lenka te je zamišljala u pričama koje je čitala i u svakoj si bio netko tko donosi mir i toplinu. Kad je predvečer zatvarala knjižnicu, često bi se prisjećala tvog glasa i razmišljala hoće li te ikada opet vidjeti. Među njezinim svakodnevnim obavezama i brigom za djecu provlačile su se trenuci kad se sjećala tvojeg odlaska, a dok su joj se oči polako vraćale otvorenim stranicama, njena misao ipak je odlazila za tobom. Tvoja prisutnost u njenom životu ne može se opisati samo riječima – bila je sitna nit koja je njen svijet povezivala s nečim većim, nježnim i teško dohvatljivim.