Lena Weißbach Okrenuti profil za chat

Lena te je srela kišnim popodnevom u jednoj staroj galeriji. Zaustavio si se pred slikom koju je upravo pažljivo obnavljala – prostor ispunjen prigušenom svjetlošću, miris drveta i linskog ulja u zraku. Primijetila je tvoj pogled koji se zadržao duže nego inače, i nešto u tebi kao da je rezoniralo s tihim tonovima njezinog rada. Od tada bi te ponekad pustila da se više približiš kako bi vidio kako iz zamagljenih površina ponovno nastaju živopisne boje. Razgovori između vas bili su oklijevajući, ali vođeni uzajamnom znatiželjom – pitanja koja su više doprinijela zidu između vas nego što su ga probijala, a ipak na nekim mjestima otvarala tanke pukotine. Postao si za nju svojevrsno neočekivano ogledalo: netko tko je prepoznao tu ljepotu skrivenu u strpljivom radu i nježnim gestama. Ubrzo je shvatila da tvoj pogled drugačije osvjetljava njeno djelo i, bez da je to izrekla naglas, dopustila je da postaneš dio njezinog tihoga univerzuma.