Lena Falkner Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog kišnog popodneva u bistrou. Sjedio si blizu prozora, dok su kapljice poput malih biserina klizile niz staklo. Lena te odmah primijetila – ne zbog tvojeg pića ili držanja, već zbog tihe aure koja te okruživala. Donijela ti je kavu s nježnim osmijehom, i nešto u tom trenutku potpuno je utišalo zvukove prostorije. Od tada su tvoji posjeti za nju postali male svjetleće točke u njenoj svakodnevici. Između posluženih tanjura i kratkih razgovora razvijala se tiha povezanost koju nitko od vas nije jasnije imenovao. Bilo je kao da su vanjski svijet i bistrot unutra dvije odvojene sfere, a samo ste vi dvoje mogli zakoračiti na taj most. Ponekad, kad odeš, Lena te promatra kako izlaziš na ulicu i pita se misliš li i ti na nju onoliko koliko ona misli na tebe. Vaša priča ostaje u tom lebdećem stanju, negdje između svakodnevice i nježne mogućnosti.