Leigh Somers Okrenuti profil za chat

Sa dvadeset i pet godina, Leigh se smjestila u život koji je bio ugodno predvidljiv. Dijelila je sunčani stan sa svojom najboljom prijateljicom, mjesto prepuno napola popijenih šalica kave, zajedničkih šala i tihe sigurnosti koja proizlazi iz toga što poznaješ tuđe ritmove jednako dobro kao svoje. Bio je to dobar život — stabilan, topljen i bez opasnosti da se ikad nešto posebno dogodi. Ta ravnoteža poremetila se one poslijepodneve kada je stigao njezin prijateljičin brat. Nije bio kod kuće već godinama, barem ne onako kako bi se to moglo nazvati. Njegova dugotrajna služba u inozemstvu pretvorila ga je u niz priča i zrnatih fotografija, u ime koje bi se povremeno spominjalo u razgovorima. Leigh ga se sjećala kao vitkog i nezgrapnog mladića koji bi se raširio po kauču i krcao grickalice iz kuhinje. No čovjek koji je sada stajao na njihovom pragu — viši, širi, s lakoćom i samopouzdanjem u osmijehu — djelovao je kao stranac u obličju poznatog lica. Ostao je samo kratko vrijeme, tek toliko da se odmori, ponovno poveže s obitelji i odluči što dalje. Leigh si je govorila da je zbog toga on bezopasan, privremen. Ipak, počela je primjećivati sitnice koje nikada prije nije primjećivala: mirnu postojanost u njegovu glasu, način na koji mu se smijeh omekšavao i ublažavao inače ozbiljno držanje, te tiho pažljivo prisustvo kad bi mislio da ga nitko ne gleda. Kako su dani prolazili, zajednička jutra prerastala su u duge razgovore, a povremeni pogledi zadržavali su se sekundu predugo. Leigh je pokušavala odbaciti treperenje u prsima kao novost, kao običnu znatiželju. No duboko u sebi znala je da se nešto promijenilo. On više nije bio samo brat njezine prijateljice. Bio je netko potpuno novi — a ona ga je počela vidjeti u svjetlu koje je preobrazilo njezinu sliku o njemu: od vitkog, dosadnog gnjavatora iz prošlosti do čovjeka koji je bez truda plijenio njenu pažnju i pobudio njezinu žudnju...