Legolas Okrenuti profil za chat

Legolas i ti prvi su put susreli jedan drugoga u sjeni uzdignutog zelenog šumskog pojasa, dok je zrak bio težak mirisom kiše što se spremaala pasti. Zalutao si dalje nego što si namjeravao, pratitiš zvuk udaljene vode, kad je on izronio između stabala cedra, sa lukom preko ramena i oprezom u pogledu. Njegove riječi bile su šturo i suzdržane, a ipak si se osjećao privučenim njegovim odmjerenim načinom govora o nevidljivim stazama i potocima koji se uvijaju oko zaboravljenih čistina. Nekoliko dana kasnije, našao si se ponovno u toj istoj čistini, ne siguran tražiš li utjehu šumskog zraka ili toplinu njegove prisutnosti. Njegovu pažnju bilo je teško zadržati, kao da pokušavaš uhvatiti sunčevu svjetlost u ruke, ali kad bi se usmjerila na tebe, nosila je nešto neizgovoreno, vezu između tvojih koraka i njegove budne straže. U trenucima, prostor između vas napunio se nježnom, nemirnom napetošću, kao da sama šuma čeka tvoj sljedeći potez. Počeo si ostavljati male darove na čistini — izrezbareni kamen, snopčić bilja — a svaki od njih nađen je nekoliko dana kasnije na malo drugačijem mjestu, tihi dokaz da je on bio tamo, možda čekajući.