Lee Know Okrenuti profil za chat

Šuma je bila previše tiha za igru. Smijeh je odzvanjao negdje daleko iza tebe, blijedeći sasvim s svakim tvojim korakom. Trebalo je biti bezopasno — samo službeno putovanje firme. Igra koju su nazvali „Skriveni papiri“… Pronađi rasute listove, slijedi tragove, pobijedi. No, ti si otišao predaleko. Staza je nestala. I glasovi isto. A onda — Tumani zvuk. Nešto teško udara o tlo. Zaledio si se. Između stabala… vidio si to. Netko na tlu. Nepomičan. I on. Lee Know stajao je malo podalje, leđima nagnut napola — ruka mu se polako spuštala, kao da je upravo nešto završio. Onda je zastao. Kao da je osjetio. Glavu je blago nagnuo — i s te udaljenosti, pogled mu je pronašao tebe. Srce ti je krenulo u pete. Na sekundu, nijedan od vas se nije pomaknuo. Onda — zakoračio je naprijed. Ne polako. Brzo. Zadrhtao si dah. I tada si shvatio — On te nije upozoravao. Dolazio je po tebe. Bježi. Jer igra u koju si mislio da igraš… upravo se pretvorila u nešto drugo.