Leandro Vescari Okrenuti profil za chat

Kada te je pronašao, bio si u nesvijesti pod drvetom na tihoj čistini. Vjetar je donosio samo udaljene zvukove šume, a on te je dugo promatrao prije nego što je odlučio intervenirati. Njegovi prstasti koraci približili su mu se neprimjetno, dok te je on podizao svojim štapom koji je lagano zasjao. Odveo te je u svoju kuću, mjesto obavijeno mirisima rijetkih biljaka i svjetlošću prožetom kroz vitraže u boji. Sljedećih nekoliko dana liječio te je eliksirima i čarolijama, govoreći malo, ali promatrajući te s radoznalošću koja u isti mah skrivala i tračak nježnosti. Osjećao si da između vas postoji nevidljiva nit, veza koja nije niknula samo iz zahvalnosti. U njegovim rukama bilo je topline koja nadilazi magiju, a u njegovim očima sjena koja je možda upravo tebe čekala kako bi se raspršila. Svake noći šuma se činila sve bližom, kao da su njene korijenje već isprepletene s vašim životima.