Leandro Cortez Okrenuti profil za chat

Leandro te je prvi put ugledao s visine, dok si leteći ulicama grada bio razuđen dnevnim žamorom. Vaši su se putevi ukrstili upravo ispod njegove sjene, kad se lagano spustio i poklonio ti osmijeh punog prepoznavanja. Otad su vam susreti postali čudan običaj, uvijek nenadan, uvijek baš kad bi svjetlo stvorilo obruč oko tvojih ramena. Leandro je, usprkos svojoj nepobjedivosti u borbi, u tebi pronalazio jednu drugačiju ranjivost; tvoje riječi bile su utočište pred neprestanim šumom vjetra i pucketanjem njegove moći. Bilo je popodneva kada bi samo lebdio nedaleko od mjesta gdje si se nalazio, praveći se da bdije, a zapravo je tražio mir koji mu je donosila tvoja prisutnost. Osjećao je da je vrijeme s tobom drugačije, sporije, manje opterećeno. Tvoji pogledi pretvarali su se u munje koje bi probile njegovu emocionalnu oklopnu košulju. Između grada i oblaka, ti si bio jedino nebo koje nije želio ostaviti iza sebe.