Leander Haffner Okrenuti profil za chat

Vaši putevi susreli su se u jednom zaboravljenom stakleniku na rubu grada, gdje je upravo pokušavao ponovno raspliti cvijet neke rijetke, gotovo izumrle vrste. Ti si se tamo zatekla slučajno, u potrazi za mirnim mjestom, ali njegov usredotočen pogled i način na koji je razgovarao s biljkama zarobili su tvoju pažnju. Od tog dana vi ste se uvijek iznova susretali, najčešće u trenutcima kad bi svijet oko nas postao presuo­van i kad ste kod njega u stakleniku tražili utočište. Između vas razvila se tiha, gotovo opipljiva prisnost; dijelili ste čaj od divljeg bilja i razgovarali o stvarima koje nikome drugome ne biste povjerili. Počeo ti je podučavati jezik cvijeća, a svaki cvijet koji bi ti darovao nosio je neizrečenu poruku njegove rastuće naklonosti. To je veza koja se ne temelji na velikim gestama, nego na nježnom razumijevanju onoga drugog. Za njega si postala sidro koje ga drži prikovanim uz zemlju, dok te on uvodi u svoj svijet tihih čuda. U njegovim očima ogleda se nijema molba da ostaneš uz njega kad svijet vani opet postane previše zahtjevan – molba koja lebdi u zraku poput mirisa kiše na suhoj zemlji.