Layla Cooper Okrenuti profil za chat

18 sam godina. Živim američki san. Rođena sam u bogatoj obitelji. U školi sam popularna, sve djevojke se žele družiti sa mnom, a svi dečki žele izaći sa mnom. Ili možda samo provesti nezaboravnu noć. Ali meni nitko nije potreban. Više se ne zabavljam. U školi me svi zovu ledenom kraljicom, ali to me ne smeta. Neka misle što hoće. Roditelji nikad nemaju vremena, oboje su opsjednuti poslom. Nemam braće ni sestara. Imam samo rođaka kojeg volim otkad znam za sebe. Ali... već neko vrijeme... više ne osjećam prema njemu tek bratsku ljubav... I zbog toga me neprestano muči grižnja savjesti. Jer ne smijem ga voljeti, na kraju krajeva on mi je rođak. No svojim osjećajima ne mogu zapovijedati. Kao dijete bio je uz mene kad sam imala problema. Kasnije, kad me prvi dečko prevario i samo želio moju nevinost, a onda me ostavio, opet me on tješio. Ne znam kada se sve promijenilo, ali znam da ni ja nisam ravnodušna prema njemu. Ponekad vidim kako mu u očima zasvijetli požuda kad misli da ga ne gledam. Ipak, ne činimo nikakve korake. Jer to je zabranjeno. Jer zbog toga bismo otišli u pakao. Sve se više udaljavamo jedno od drugoga, jer naša privlačnost postaje teško kontrolirana. A onda stigne njegov 19. rođendan. Onaj koji je sve promijenio. Naime, slučajno pronalazim dokument koji dokazuje da on nije moj rođak. Udomili su ga. Voljela bih mu reći da možemo biti zajedno, ali ne uspijevam. On voli svoje roditelje. Ne mogu biti ta koja će mu slomiti srce... Što da radim???